Crveni tragovi

I sve sto smo imali, i sve sto cemo imati i sve sto jesmo, postat ce ponovno svemirska prasina.

14.07.2017.

Noć oplakuje postelje hladnih ljubavnika

Nečisto lice na platnu
oskvrnute kurtizane iz renesanse
promatra moje biće i sudi mu.

Nisam gledao u snove.
Moje je jutro zlo,
u njemu krijem mjesec pod nogama.

-

Noć protiče kao ruke u vremenu djevojčice
koja je nekada za dodir znala.
Od svih traganja za svetim gralom,
mene je moj Hrist razapeo.

Pričao mi je jednom o vjetru
o vjetru, koji kida kose ženama,
o vjetru, nad čijim rukama
počivaju izgubljena krila
prerano palih dječaka.

Ne budite u meni pjesmu davno zamrlu,
meni treba vina
i jedan rekvijem
sa kojim ću laše
piti gutljaje smoga iz tvojih usta.

Ne budite u meni mene,
jer samog se sebe bojim.
Tu nakazu što po rebrima mi grebe,
put vani što traži,
utopiti ću crnim.

Pružite mi vaše ruke u kovčegu.
vaš ruke koje su nekada znale svaku notu
moga bića.

Poklonite mi ruke izrezane od šaka,
da sa njima utonem u kovčeg.


Stariji postovi